Risto je lasom uspio savladati razjarenu i bijesnu vučicu. Sjedio je u kući s majkom, suprugom i četvero maloljetne djece. Ništa nisu primijetili, a tad su se oglasili psi. Risto je izašao i desetak metara od kuće u grmlju ugledao vučicu. Da je prije njega iz kuće izašlo neko od djece, moglo je završiti kobno.

''Kako se lavež nije smirivao, naslutio sam da se vani događa nešto nesvakidašnje'', započinje priču Prtilo, dok na lasu ponosno, poput kauboja, drži plijen.

Risto kaže da ni sam nije znao što učiniti. Vratio se u kuću i pozvao pomoć. Nedjeljko Marić, član lovačkog društva, odmah je dotrčao s nekoliko susjeda.

''Nismo znali kako vučici prići pošto je bila bijesna. Uspjeli smo je svladati lasom. Prema mojoj procjeni, teška je šezdesetak kilograma'', objašnjava Risto dodajući da je vučica, po veličini zuba, stara od osam do deset mjeseci.

Nakon ulova su je, prema lovačkim propisima, s obzirom na to da je bila bijesna, spalili.

''U Hercegovini vukovi u sezoni zakolju na desetke lovačkih pasa jer je njima pseće meso poslastica. Nestalo im je plijena u planinama, smanjen je i broj stoke u selima, pa je vuk promijenio navike i krenuo za čovjekom u potrazi za hranom. Vuk zazire od čovjeka ako nije ranjen, bolestan ili ugrožen. Tada može i napasti'', kaže Ivica Lučić, tajnik Lovačkog saveza.

Dodaje i kako su u Hrvatskoj vukovi zaštićeni pa su se razmnožili, što je za posljedicu imalo migracije čopora u Hercegovinu.

Selo Gomiljani udaljeno je stotinjak kilometara od sela Vrba, u kojemu je u svibnju 2013. Blažo Grković golim rukama ubio medvjedicu. I dalje čuva ovce, ali strahuje od osvete. Kaže da mu redovno medvjed odnosi ovce.

24sata.hr