Ako se osvrnemo na poljoprivredu, koja je nekada bila pokretač ovoga kraja, proteklih godina mnogi su odustali od proizvodnje i neke kulture koje su nas othranile – gurnute su u drugi plan.
Sav novac svijeta…
Međutim, pandemijsko vrijeme donijelo je i neke promjene pa su ljudi počeli ponovno sijati i saditi za osobne potrebe, a rat koji se odvija na europskom kontinentu prisiljava nas da razmišljamo koliko smo krhki i kako sav novac ovoga svijeta ne može pomoći ako se ostane bez hrane. A ako se iz nekog razloga ponovno zatvore granice, BiH bez uvoza ne može opstati.
Stoga smo o hercegovačkim plodovima Mediterana razgovarali s predsjednikom istoimene udruge i organizatorom sajma Zoranom Raičem. I ove je godine Stolac bio središte izlaganja šipka, smokve, maslina, džemova, kiselih salata… i drugih raznih prerađevina, a oni najbolji donosili su i meso, vino u cilju da predstave u najboljem svjetlu svoje proizvode. Raič je u kontekstu napisanog na početku posebno ponosan na činjenicu da je otvoren novi pogon i nova uljara. S obzirom na to da smo se o maslinama naslušali ovoga ljeta, pitali smo ga koliki je stvarni potencijal maslinarstva u Hercegovini.
– Čim je završio sajam, počela je prerada maslina jer su masline na ovom području strašno rodile. Mi smo radili u punom kapacitetu, bez prekida, a kako naša tako i sve uljare u Hercegovini. Ovo područje samo je ove godine bogatije za tri uljare. U Ljubuškom su radile dvije, pa u Čapljini, potom ova naša, zatim je otvorena uljara u Neumu koja 750 kilograma odradi po satu, pa nova uljara u Jasenici kod Mostara… Dobro u svemu je to što su uljare potpuno nove – ističe Raič. Tvrdi i da je kvaliteta ovdašnjih proizvoda neosporna.
– Evo, kada su nedavno bili Dani maslina i maslinova ulja u Agromediteranskom zavodu, samo je jedno bilo djevičansko i taj plod nije s područja Hercegovine, a sva naša ovdje bila su ekstra djevičanska. Možemo zaključiti da, uz strojeve koji rade svoj posao kako treba, ljudi su dobro educirani i znaju kako dobiti zdrave plodove te kako uspješno preraditi maslinovo ulje – naglašava Raič. Pitamo ga, uz maslinu, te šipak i smokvu, postoji li još nešto što Hercegovina može dati u izobilju. – Što se tiče poljoprivrede, moglo bi se dodatno poraditi na suhom mesu, na hercegovačkom pršutu obvezno i mogli bismo se malo okrenuti prema plahi, bilo da je riječ o kozjoj ili janjećoj. Kada govorimo o voću, sjetite se da smo na područjima Stoca i Čapljine, na lokaciji Dubrave, imali dobru breskvu. To je sad spalo na manje nasade, međutim, zašto se ne bismo opet tome okrenuli. Sve ovisi o otkupnim centrima i distribuciji, ali prostora za napredak ima – zaključio je sugovornik. Podsjećanja radi, još ljetos je u Grudama maslinarstvo kao izniman potencijal hercegovačkog kraja komentirao i Damir Vanđelić, poznati poduzetnik i političar iz Hrvatske, koji i sam brine o 6599 stabala maslina u Istri. – Vi imate izvrsne potencijale za proizvodnju maslina ovdje. Što se tiče iskustava koja mi imamo, htio bih da ne napravite pogreške koje su moguće u ovom poslu. Istra je kao cijela regija napravila ogroman iskorak u kulinarstvu, gastronomiji, proizvodnji vina i proizvodnji maslinovih ulja. Ono što je tu iznimno važno kako se marketinški pozicionirati da budete različiti od drugih, važan je jedinstveni prodajni element kojim ste vi različiti od ostalih na tržištu. Teren u Istri i teren ovdje je zapravo sličan. Istra je vrlo, vrlo kamenita i ima mnogo zemlje, a to maslini ne smeta.
Šampionske nagrade
Prednost Hercegovine u odnosu na Istru je količina štetnika. Istra, što zbog blizine Italije, što zbog uvoza sadnica, ima mnogo više štetnika nego što ćete ih imati vi ovdje. To vam je velika prednost – rekao je uz ostalo.
Večernji list
