Zarobljeni hrvatski vojnici su bez suđenja pobijeni u selu Grab i ubačeni u jamu Pode, a ostaci njihovih tijela izvađeni su 1992. god. i preneseni su na splitsku patologiju gdje su bili smješteni sve do 2001. Zahvaljujući župniku don Lovri Žuljeviću – Mikasu i njegovom zalaganju, u Dobranju je napravljena zajednička grobnica gdje su 2001. na Uskrsni ponedeljak pokopani ostaci tijela 133 hrvatska vojnika izvađenih 1992. god. i od tada se svake godine na Uskrsni ponedjeljak obilježava taj događaj. Sljedeće godine je postavljeno spomen-obilježje "Isus pod križem", rad akademskog kipara Josipa Bosnića iz Ciste Provo. Tu je najviše vojnika iz Imotske krajine, nešto iz Cetinjske krajine i jedan dio iz zapadnog dijela Hercegovine. Iz ljubuške općine je 25 ubijenih toga dana, a samo iz Vitine četiri. Kako su ostaci dugo bili smješteni u splitskoj patologiji te je postojala bojazan od zaborava, don Lovro se zauzeo da se napravi zajednička grobnica u Dobranju gdje je bio župnik, a i najviše je stradalih iz toga sela (11, a neki podaci govore 13).
Točan broj ubijenih u toj partizanskoj akciji kao i njhova imena nažalost još nemamo, različiti podaci navode različite brojke. I partizanska izvješća nisu decidna, navode „ubili preko 200“. U nekim podacima se navodi da su sedmorica pobjegla sa samog mjesta stratišta, jame Podi, i da su dvojica dali izjave u ustaškom logoru u Imotskom. Došlo se do imena 128, a kasnije je još pridodano imena sedmorice koji su vjerojatno stradali na drugim lokacijama. U svim tim popisima nema Grge Grbavca zvanog Mešić iz Vitine, kao što ga nema ni u knjizi Florijana Borasa „Spomenica ljubuškim žrtvama“. U razgovoru s brojnim starijim osobama iz Vitine svi potvrđuju priču da je Grgo ubačen u jamu Podi i još dodaju da je uskočio u jamu, zgrabivši partizanku, skupa s njom prije nego su uspjeli reagirati partizani.
Povjesničarka Blanka Matković i Ivan Pažanin mag. iuris, proučavali su ovu tematiku u knjizi: "Zločini i teror u Dalmaciji 1943. - 1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e", i navode sljedeće podatke:
Štab 3. brigade XX. divizije NOV Jugoslavije dostavlja 4. VI. 1944. g. Štabu XX. divizije NOVJ operativno izvješće o akciji na Aržano (Imotski), dana 27./28. svibnja 1944.:
.......................................
U osvitak zore (26. V. o. a.) Bataljon koji je bio odredjen za garnizonsku službu i pretres svih komšiluka i terena na kom se je vodila borba i dalje je nailazio na manje grupice sa kojima je vodio borbu sve do 5, 30 sati, poslije toga nastala je detaljna evakuacija zapljenjenog materijala a neke manje stvari evakuirali smo i za vrijeme same borbe.
Moral neprijatelja bio je vrlo dobar, to se može zaključiti što je neprijatelj vikao našima iz bunkera "veza, dodjite! Ajde napred" i kojekakve druge uzrečice, te po tome što se niti jedan neprijateljski vojnik nije predao, pa čak ni onda kad je garnizon bio likvidiran i uvidjevši da se nalaze u bezizlaznom položaju. Bilo je takvih primjera, da se nisu htjeli dati živi u ruke, nego su bježali i tako ih u trku likvidirali. Sve ovo govori da nisu ovo domobranci švabobranci, da su ovo već maskirane ustaše u domobranskoj odori. Sastav ovoga garnizona bio je većinom Hercegovci, Bosanci i okolica Imotskog poznati ustaše.
U ovoj borbi postignuti su postavljeni ciljevi i zadatci su izvršeni u potpunosti. U ovoj je borbi naša Brigada ubila preko 200 neprijateljskih vojnika, zarobili 130 od kojih su naknadno svi likvidirani, sem 4 za koje se ustanovilo da nisu ustaše i da mogu ostati u redovima NOVJ. Sve ove koje smo likvidirali iz njihovog saslušanja doznajemo da su sudjelovali u više akcija protiv NOV, a i u poznatoj akciji na Kamešnicu i u svim ispadima pokazali su se kao "koljači i najgori palikuće". Više od njih narod ih je lično poznavao kada su palili i ubijali po Kamešnici i tražili su osvetu.
Medju ubijenim neprijateljskim vojnicima ubijena su dva oficira ustaška, 1 domobranski i 1 njemački. Zarobljena su dva oficira domobranska i 1 podoficir.(st. 291)
.........................................
Za takva „junačka“ djela dijeljena su i odlikovanja
Pogledajmo izvješće Štaba XX. Divizije br. 1050 od 13. VI. 1944. Štabu VIII. Korpusa NOVJ o napadu na Aržano i prijedlozima za odlikovanja pripadnika III. dalmatinske brigade koji su se naročito istaknuli u toj operaciji:
........................
5. – Predlažemo za pohvalu:
Komandanta III brigade majora Ivana Vulina i političkog komesara brigade Matu Bilobrka za pravilno rukovodjenje akcije na Aržano. Cijelu III brigadu za postignute uspjehe u akciji na Aržano.
................
Komandira čete Vladojević Franu, Šimundžiju Ivana, vodnika Perića Juku, komesara čete Plosnića Antu, pomoćnika komesara čete Šušnjaru Ivana, borce: Vladojević Antu i Pivčević Tomu, p.poručnika Štrbca Jovu i vodnika Munjevrana Josu, svi iz III brigade koji su se istakli, za hrabro i uporno navaljivanje na ustaško uporište Aržano, kao i pravilno rukovodjenje svojim jedinicama. Naročito se je istakao u borbama kod Aržana komesar I čete I bataljona III brigade Čabo Marko, koji je u ovoj akciji sam istrijebio 13 neprijateljskih vojnika. (isti dokument st. 295)
SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!
Politkomesar Komandant
p. pukovnik p. pukovnik
Edo Santini, s. r. Mile Uzelac, s. r.
Imena Ljubušaka stradalih na Aržanu u svibnju 1944. god.
Vitina: Marijan Brkić (Križan i Kate Kolak), Stojan Brkić (Križan i Kate Kolak), Ante Boras (Lovre i Joze Tolj), Grgo Grbavac - Mešić (Ivana i Mare Barbarić).
Proboj: Markan Čuvalo.
Grabovnik: Mate Mišetić, Nikola Mišetić.
Klobuk: Ante Herceg, Ivan Skoko.
Grab: Vlado Grbavac, Pero Markotić, Pavo Mihaljević, Stjepan Mihaljević.
Vašarovići: Mijo Matijašević, Srećko Šiljeg, Stanko Vukojević.
Vojnići: Nikola Čuljak, Nikola Čuljak Anđelkić.
Šipovača: Jakov Grbavac, Marko Grbavac.
Greda: Ivan Tolj.
Radišići: Marijan Tomić.
Lisice: Ivan Bilić.
Crveni Grm: Mate Petrušić.
Bijača: Ante Ćuže.
Boras.ba