1. Upoznajte čitatelje s osnovnim informacijama i podacima iz Vašeg života.

Rođen sam u u Klobuku (Dabrnja) 17. lipnja 1957. godine. Osnovnu školu sam pohađao u Klobuku, a Gimnaziju u Ljubuškom. Diplomirao sam 1983. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i stekao zvanje dipl. ing. nuklearne fizike.
Ponosim se reći da sam stalno bio odlikaš, iako sam bio učenik-putnik. Prvih 8 godina to je bilo 8 km pješice dnevno, a 4 godine Gimnazije 12 km pješice dnevno + vožnja i tramakivanja autobusom. Želim reći da tada kod nas mladih nije bilo problema s pretilošću i ravnim stopalima. Često smo morali skrivati i žuljeve na rukama.

2. Dugi niz godina radili ste kao profesor fizike, a trenutno obnašate dužnost ravnatelja Gimnazije Jurja Barakovića u Zadru. Kojim se smjernicama i ciljevima vodite u Vašem pedagoškom radu?

Gimnaziju vodim od 2009. godine. Škola ima 20 razrednih odjela, ukupno 600 učenika i 55 djelatnika, od toga 42 nastavnika. Smjerovi su Opća gimnazija (80% učenika) i Prirodoslovno-matematička gimnazija (20% učenika). Radi se u dvije smjene, a prostorno smo dosta skučeni. Gimnazija Jurja Barakovića nasljednik je vrlo duge obrazovne tradicije stare više od 140 godina. Bila je to prva učiteljska škola u Dalmaciji i prva srednja škola na zadarskom području u kojoj su se od 1878. godine svi predmeti izvodili na hrvatskom jeziku. Glavni čimbenik uspjeha naše škole su naši profesori i njihov rad. Učenici su uglavnom odlikaši, imaju visok bodovni prag pri upisu iz osnovne škole, dobar uspjeh na državnoj maturi, uspješno nastavljaju i završavaju odabrani studij. Trajna pedagoška zadaća je prepoznati, motivirati i usmjeriti talentirane učenike. Stvoriti im naviku rada i učenja kao odgovornih članova društva 21 stoljeća. Razvijanje kreativnog i kritičkog mišljenja, tj. naučiti ga da bude kritičan i da zna odvagnuti, da zna imati vlastito mišljenje o različitim stvarima. Oduprijeti se konzumerizmu, lažnim slobodama i nikada ne biti zombi. Poznavanje i očuvanje hrvatskog jezika, hrvatske tradicije i kulture, dobra prirodoznanstvena pismenost i stručne kompetencije.

3. Osim redovitih školskih obveza, bavite se i znanstvenim radom u fizici. Koliko ste znanstvenih radova objavili do sada i gdje ste ih predstavili?

Jedan od mojih prvih radova i originalna ideja bio je rad o svemirskom liftu:

http://www.zadar.net/space-elevator/ ili

http://ravnatelj.skole.hr/upload/ravnatelj/newsattach/156/Svemirsko_dizalo_R_Artukovic_ZD.ppt

Gibanje dvaju povezanih diskova u vezi S tipa (Hrvatsko fizikalno društvo):

http://fizika.hfd.hr/fizika_a/av08/a17p165.pdf

Gibanje točkaste mase uzduž rotirajuće vodilice, (European Journal of Physics)

http://iopscience.iop.org/0143-0807/35/6/065014

Zatim sljedeći radovi kao javna izlaganja na državnim seminarima iz fizike:
Prigušeno radijalno titranje i nastanak planetarnih sustava, Rotirajući crv, Rotliner ili trčeći uređaj, Optička boca i optička levitacija, Inercijalni eksponencijalni uređaj, Dva primjera neočuvanosti ukupne energije, Multiplikacija mehaničke energije u kvocijentnom sustavu.

Akademsko napredovanje za doktorat iz fizikalnih znanosti nije mi nikada bio prioritet, iako bih na osnovu ovih mojih originalnih radova imao pravo na izravan doktorat, dakle mimo redovne procedure. Veliku nadu polažem u zadnji, gore navedeni rad koji je znanstvena senzacija (još neobjavljen). To će zaista promijeniti sve, ali u pozitivnom smislu. Imam, jasno kao sunce, teorijske i eksperimentalne dokaze o mogućnosti proizvodnje beskrajne i ekološki čiste mehaničke energije. Inače fizikom se bavim od gimnazijskih dana, dakle punih 40 godina! Mislim da je to samo Božja volja kojoj se pokoravam.

4. Među kolegama i učenicima poznati ste i kao programer. Na koji način informatičko znanje primjenjujete u školi?

Nekoliko godina, točnije u razdoblju od 1998. - 2004. godine bavio sam se izradom školskog softwera: automatizirani ispis svjedodžbi, školske statistike, digitalna matična knjiga, "loto test" znanja, e-dnevnik. Ovo zadnje je moja ideja koje su se neki tek sada sjetili i guraju to u školama u RH. To su samo kozmetičke a ne stvarne suštinske promjene u školstvu. U mojoj matičnoj školi informatička oprema je na zavidnoj razini, internet, multimedija, pametne ploče. Sigurni smo da to nije potrošnja, već dugoročno ulaganje. Ipak najvažniji je ljudski faktor, dakle profesori, a ne tehnika kojom se neki i ne znaju služiti.

5. Sudeći prema dobrim učeničkim uspjesima na brojnim natjecanjima, Gimnazija Jurja Barakovića jedna je od vodećih u Hrvatskoj. Jeste li među tim učenicima već prepoznali potencijalne uspješne fizičare i pedagoške djelatnike?

U prvi razred Gimnazije upisujemo uglavnom najbolje osmaše iz Zadarske županije. Ako smo dobili kvalitetne učenike, normalno je da se i od nas očekuje dati im kvalitetno obrazovanje, koje će rezultirati uspješnošću i rezultatima za društvo znanja. To je veliki pedagoški izazov i odgovornost. Svaki nastavnik može i treba uočiti sklonosti i talente svojih učenika, poticati ih, motivirati i biti im dobar uzor. Što će dalje na njihovom životnom putu biti teško je reći jer sadašnja "klima", okružje i trendovi nikako ne idu na ruku mladim ljudima. A to je već jedna druga i velika tema.

Razgovarala: A. M. / Bolji Ljubuški