Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 19 Veljača 2014 06:23

Da se ne zaboravi: Fra Marko Barbarić (1865. - 1945.)

Napisao/la 
Fra Marko Barbarić - najstarija žrtva komunističkog bezumlja Fra Marko Barbarić - najstarija žrtva komunističkog bezumlja

Fra Marko Barbarić (1865. - 1945.) rođen je na današnji dan 1865. godine u šumovitom naselju Šiljevišta, na sjevernom krševitom kraju sela Klobuk u koji je kao dječak četiri godine putovao i u staroj školi pokraj prometnice Ljubuški - Grude završio četiri razreda osnovne škole. Godine 1875. pošao je u sjemenište na Široki Brijeg, gdje je završio srednju školu i nastavio bogoslovne nauke koje je dovršio u Ljubljani, gdje je 6. prosinca 1887. zaređen za svećenika.

Fra Marko se već kao mladomisnik započeo baviti dušobrižništvom i marljivim radom na vjerskom i ćudorednom polju odgajao povjerene mu vjernike. Hrvatskom katoličkom narodu u raznim hercegovačkim župama, u kojima je gotovo pedeset godina obavljao svećeničku službu, ostavio je vidne plodove svoga rada. Narod ga je štovao kao pokornika, isposnika i kruničara. Kada je osnovana franjevačka bogoslovija u Mostaru (1895.), on je već kao svećenik uravnavao krivudave putove pojedinih kršćana u svom bogatom dušobrižničkom djelovanju.

Pod staračke dane bio je onemoćao i u svojoj tjelesnoj slabosti povukao se u samostan na Širokome Brijegu. Partizani su ga nepokretna izvukli iz kreveta 7. veljače 1945. i strijeljali ga te spaljeno tijelo, s ostalom jedanaestoricom njegove subraće, bacili u sklonište izgrađeno u vrtu širokobriješkog samostana.

Spaljen je u osamdesetoj godini života kao najstarija žrtva komunističkog bezumlja među 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću. Zračio je asketskom pojavom i redovničkom poniznošću kao Franjini prvi učenici u Asizu. Svojim životom uzorno je i bez straha svjedočio Kristovo evanđelje na svim životnim postajama svećeničkog djelovanja. Bio je goruće svjetlo u tami svakidašnjice. Strpljivo je nosio svoj križ i preko njega govorio patnicima ovoga svijeta. Taj simbol Kristove muke i ljudskoga spasenja pratio ga je od djetinjstva do staračke iznemoglosti i mučeničke smrti 7. veljače 1945. na Širokome Brijegu. Život mu je bio protkan siromaštvom, ugrožen nasiljem i zapečaćen mržnjom.

Služba:

– 1889. – 1891. kapelan i kateheta u OŠ u Gradnićima

– 1891. – 1892. kapelan i propovjednik na Humcu

– 1892. – 1894. kapelan u Gradnićima i kateheta u OŠ

– 1894. – 1896. vikar samostana na Širokom Brijegu i Kapelan Polja

– 1896. – 1900. župnik u Grabovici

– 1900. – 1901. župnik u Gorici

– 1901. – 1903. župnik u Bielompolju

– 1904. – 1905. vikar samostana na Širokom Brijegu i kustos svetišta

– 1905. – 1909. župnik u Roškom Polju i kateheta

– 1909. – 1910. u Konjicu

– 1910. – 1912. bolesnik na Širokom Brijegu

– 1912. – 1920. župnik u Glavatičevu

– 1920. – 1921. kapelan u Drinovcima

– 1921. – 1923. ispovjednik đaka na Širokom Brijegu

– 1923. – 1925. vikar rezidencije u Slanom

– 1925. – 1927. župnik u Gradnićima

– 1927. – 1931. bolestan na Širokom Brijegu

– 1931. privremeno određen u Glavatičevo

– 1931. – 1932. vikar rezidencije u Posušju, kapelan i propovjednik

– 1932. – 1945. ispovjednik, jubilarac, u mirovini na Širokom Brijegu

Dr. fra Častimir Majić

Priredio: Bolji Ljubuški