Tada su njih dvojica, ne znajući jedan za drugoga, pohodili nogometnu utakmicu između Hajduka i Osijeka. Igrom slučaja sjedili su jedan blizu drugog na zapadnoj tribini Poljuda i očekivali su da započne derbi tog kola.
Matej je prvi put u svom životu došao gledati svoj voljeni Hajduk i taj će mu prvi put vječno ostati u sjećanju iz posebnog razloga – jer je spasio jedan ljudski život. Uz pomoć policijskih djelatnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske (PU SD) Stanku Rosiću, koji je 45 minuta prije početka utakmice doživio srčani udar, pravovremenom intervencijom je spasio život.
O tom hrabrom činu već smo pisali pa je red da i sada, kada su se njih dvojica prvi put sreli i zajedno popili kavu i čaj, napišemo nekoliko riječi.
– Ma, čuli smo se mi do sada nekoliko puta, razgovarali smo telefonom i ja sam nedavno šjor Stanku rekao da ću doći na utakmicu protiv Šibenika. On me na sam dan utakmice, u nedjelju ujutro nazvao i rekao da će se doći upoznati sa mnom onako “uživo” i stisnuti mi ruku. Rekao je da neće na utakmicu, jer je puno hladno i pada kiša, ali da će se doći upoznati sa mnom.
Tako je i bilo, u jednom od kafića u blizini stadiona smo se našli, rukovali, popili kavu i čaj i malo popričali. Malo smo popričali o cijelom slučaju i šjor Stanko mi je rekao da je zadnje čega se sjeća da je Ivušić, golman Osijeka, izišao na zagrijavanje i da nakon toga ništa ne zna. Ja sam mu ispričao što se poslije događalo, a on mi je rekao da je sljedeće čega se sjeća medicinska sestra koja mu u bolnici na Križinama govori da je Hajduk pobijedio – prepričava nam Matej.
Prvi njihov susret nije dugo trajao jer je trebalo otići na utakmicu, ali su se dogovorili za ponovni susret.
– Šjor Stanko mi je rekao da će doći na utakmicu s Rijekom. Nadam se da ćemo se i onda vidjeti. Najvažnije je da je on živ i zdrav i da će još moći gledati svog Hajduka, na čije utakmice uvijek dolazi iz Muća, gdje živi – kazuje Matej.
Nekoliko riječi o prvom susretu sa svojim spasiteljem rekao nam je i Stanko Rosić.
– Mali je super, prva liga. Jako sam mu zahvalan. Da živim još sto života ne bih mu mogao izraziti dovoljno zahvale za ono što je uradio. Sada nisam htio ići na utakmicu protiv Šibenika, bilo je puno hladno, a i kiša je padala, pa se nisam htio igrati sa sudbinom. No, Mateja sam morao doći vidjeti. To je za mene bio poseban trenutak. Kada je zdravlje u pitanju moram reći da nemam nikakvih tegoba, osjećam se super i zahvaljujem svima na splitskoj kardiologiji na Križinama, a posebno dr. Ivanu Pletikosiću koji mi je tada, kada sam imao srčani udar, ugradio defibrilator. Nedavno sam bio na kontroli i sve je u najboljem redu. Zdrav sam kao dren – kazuje šjor Stanko Rosić.
Šjor Stanko će 30. studenoga ove godine navršiti 81 godinu života, ali će u tom mjesecu imati još jedan “rođendan”.
– Je, toga 5. studenog ću slaviti prvi rođendan, ponovno sam se rodio tog dana, a da nije bilo Mateja i policajaca koji su mi priskočili u pomoć, ne znam kako bi sve skupa završilo. Bit ću jedan od rijetkih koji u istom mjesecu ima dva rođendana. U rujnu ću slaviti i 50 godina braka – tako da će ove godine biti dovoljno datuma za proslavu, zaključuje Stanko Rosić.
Na kraju ne možemo a da ne istaknemo da se nitko iz Hajduka u dva i pol mjeseca od ovog događaja nije sjetio nazvati Mateja Šarca, zahvaliti mu i odati priznanje za ono što je uradio, jer se događaj ipak zbio u “Hajdukovoj kući”.
Slobodna Dalmacija