Lani nije bilo snijega pa smo propustili naš redoviti odlazak na Kupres u siječnju. Jest da smo bili pomalo tužni, ali što ćemo, tako je bilo. Ove godine ipak nam je snijeg došao. Malko se čak spustio i po okolnim brdima naše župe, a zahvatio je i Zviroviće. U svakom slučaju bili smo presretni kad su nam naši svećenici najavili s oltara da 10. siječnja (2015.) odlazimo na izlet na Kupres. Zadnji put smo išli s tri autobusa (2013.), a još su nam se dva pridružila s Rotimlje, tako da nas je ukupno išlo pet autobusa. I ove godine naš vozač je bio Tonćo Knezović i njegova ekipa. Mogao je ići svatko, no, ipak su oni najmlađi bili najuzbuđeniji. Nekima je to bilo prvi put pa nisu mogli onu noć s petka na subotu ni oka sklopiti. Skupljali su rukavice, kape, skafandere i ostalu opremu kako bi bili što spremniji za snijeg. Tonćo nam je unaprijed naručio 70 saonica, a neki su naručili skije. U 8 sati izjutra, toga 10. siječnja, krenulo nas je oko 140: djece, odraslih, mama, tata, braće, sestara. S nama su također išli župnik don Ivo i kapelan don Tomislav. Pomolili smo se za sretan put i krenuli. Tko sretniji od nas. U autobusima se pjevalo, zafrkavalo, smijalo i nestrpljivo čekalo dolazak na snježni Kupres. Oko 11 sati konačno smo stigli. Sreći nije bilo kraja. Uzeli smo svoje saonice i skije i prebacili se na jednu snježnu padinu gdje smo bili samo mi, tako da nas nije nitko ometao. Najzanimljivije su bile utrke s brijega. Na: tri dva, jedan, kreni, jurnuli bi sa saonicama nizbrdo. Bilo je tu i prevrtanja, i sudaranja, i kočenja, ali hvala Bogu sve bi dobro završilo. Neki su se zabavljali grudanjem, dok su drugi uživali u valjanju po snijegu. Jedna ekipa je pravila snješka ispod bora. A svako malo otvarale su se torbe i ruksaci gdje su bili sendviči, meza, krafne, peksimeti, kolači, čipsevi, štapići i sokovi. Oni malo napredniji, koji znaju dobro skijati, baš su uživali. Oni su otišli žičarom gore visoko na brdo i onda se odozgo spuštali na skijama do samoga dna. I tako cijeli dan. Baš im je bilo dobro. Neki su se opet zabavljali na onim ski daskama. Samo treba biti jako oprezan ili da na nekoga ne naletiš ili da tebe netko ne udari. U blizini također ima i lijep restoran s ognjištem, kao i hotel gdje se mogla naručiti kava, čaj, sok, marenda, ručak. Cijeli dan smo tako uživali u onome što je koga zanimalo. Po bijelome kupreškom brijegu razlijegala se vriska i graja radosne djece, ali i svih ostalih. Dan je zaista brzo proletio, za čas. A kako i neće kad nam je bilo fino. Na kraju je trebalo skupiti sve saonice, sve skije i svu djecu. A to nije bilo nimalo lako. Ipak, svi su bili na broju, saonice smo uredno predali njihovim vlasnicima, potrpali se u autobuse i polako krenuli svojim kućama. Neki su od umora u autobusu odmah zaspali. Drugi su pjevali, zafrkavali se i smijali. U svakom slučaju doživljaj je bio prekrasan i pun dojmova, pogotovo onima koji su išli prvi put. Iskreno se zahvaljujemo našem župniku i kapelanu, kao i našem vozaču Tonći i njegovoj ekipi. Nadamo se da će iduće godine u siječnju biti opet snijega, i da ćemo opet uživati na Kupresu.
Slava Jelčić/Župa Studenci