I kako idu godine i kako mi postajemo sve stariji valjda počnemo umišljati da smo pametniji od svojih roditelja i da je svaka njihova odluka glupa i da nam samo zagorčavaju život svojim prohtjevima i da su se urotili protiv nas jer nam ne daju neke stvari jer naši roditelji navodno žele uništiti naše djetinjstvo i mladost. Mislim da većina mladih tako misli, kao da su nam roditelji najveći neprijatelji. Ali, kako žalosno, svaki put ako nešto tako pomislimo neka nas bude stid! Jao, zamisli to.
Dvoje ljudi, muž i žena koji su u braku i koji su odlučili imati tebe, podariti ti život, ostvariti Božji plan, majka koja te mukotrpno donijela na svijet proživljavajuči najbolnije, a istodobno najdivnije trenutke svog života lijući suze radosnice i radost koju osjeća zajedno s tvojim ocem kada te primila u ruke. Ali nama ni pomisao na to nije dovoljna. To isto dvoje ljudi, tvoji roditelji prolaze kroz tvoje prve dane, mjesece, godine, trudeći se biti najbolji roditelji što mogu biti.
Tvoji prvi koraci, plačevi, neprospavane noći, strahovi roditelja za svaku najmanju sitnicu u vezi tebe, samo Bog i oni sami znaju što su sve proživjeli s tobom. I sve to jer su se oni odlučili za život, za tebe, znajući u startu što ih sve čeka. Koja milost! I čitav taj život tvoji roditelji se žrtvuju kako bi ti pružili sve što je u njihovoj moći, kako ti ne bi ništa nedostajalo. Kolika je ta roditeljska ljubav da bi život dali za tebe.
Kao što je nas Isus otkupio smrću, kolika je tek Njegova ljubav! I kako mi vraćamo za sve to, vrijeđanjem, nepoštivanjem, grubim riječima i djelima. Uzimamo stvari zdravo za gotovo i rijetko o tome razmišljamo. A kada bi samo zamislili kako se osjeća tvoja majka kad ogorčeno vičeš na nju, kad je ne poštuješ ili tvoj otac kad mu odbrusiš nešto odbijajući pomoći mu u nečemu. Zamisli samo kakav je osjećaj jednoga roditelja kada vidi da se dijete za koje je sve dao odnosi prema njemu kao prema zadnjem ... ma ne usudim se ni reći. Možeš samo zamisliti tu bol koju osjećaju kad vide da im dijete ide krivim putem postupajući krivo jer ih ne želi slušati, mislim da je ta bol ravna probadanju mača kroz srce. A kada bi samo bili svjesni što sve oni prožive zbog nas i koliko nas vole i da nam žele samo najbolje, kada bi samo toga bili svjesni NIKAD ih ne bi povrijedili, čak ni povisili ton na njih.
Samo to zamisli... mislim da ne možeš ostati ravnodušan. I svaki put kad ti roditelji nešto zabrane ili se u tom trenu tebi to bude činilo kao nešto najgore, shvati da je to za tvoje dobro, jer te oni vole najviše od svih ljudi na zemlji, a zamisli samo koliko te Bog voli!
"Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji!"
Ana Naletilić/Frama.ba