Kratkometražni film iz 1964. pokazuje život ljubuških sela Zvirića, Stubice, Studenaca i Hardomilja i njihovih seljaka od prije 50 godina.

U prilogu pogledajte video proekciju o Ljubuškom - povijesne crtice, ratna zbivanja u gradu, radijska iskustva i odjeci s bojišta.

Danas često slušamo tužbe i jadikovke na račun suvremenog naraštaja. Stari ljudi kažu da je prijašnji svijet bio bolji i zadovoljniji. Zanimljivo je što su o tim istim problemima nekoć mislili i govorili Ljubušaci. Portal Bolji Ljubuški donosi vam pripovijedanja Ivana Bunoze iz Radišića i Osmana Bilala iz Ljubuškog, koja je zabilježio učitelj Ivan Zovko 1892. godine. 

Petar Herceg Tonić, u SAD-u poznat kao Peter Tomich (3. lipnja 1893. - 7. prosinca 1941.), je bio dočasnik mornarice SAD-a, koji je nagrađen najvišim vojnim odlikovanjem SAD-a Medaljom časti, za svoje djelo u Drugom svjetskom ratu.  Oko pravog prezimena Petra Hercega vodila se velika rasprava, ali je fra Vinko Dragičević dokazao da je osoba koju Amerikanci nazivaju Petar Tomić zapravo Petar Herceg, koji je sukladno običajima kraja u kojem je rođen nosio obiteljski nadimak Tonić koji je najvjerojatnije doveo do zabune.

Sadik Sadiković (1867. - 1940.), otac i djed, a i njegovi preci bavili su se liječenjem travama i bili su vrlo priznati u liječenju rana, iako im to nije bilo osnovno zanimanje. Kao mladić je saznao “sve što se može saznati“ o ljekovitim svojstvima trava koje u obilju može dati ljubuško podneblje. Da proširi svoje znanje putovao je po Maloj Aziji, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Rano je naučio turski i arapski jezik, a kao austrijski vojnik brzo je savladao njemački jezik. Njegovo liječenje travama počelo je prije početka Prvog svjetskog rata te je bilo zapaženo u ljubuškom kraju.

Na božićno jutro sva bi se čeljad rano ustala i zajednički bi izmolili jutarnju molitvu. Poslije molitve domaćin bi išao čestitati Božić susjedima. Nosio bi bocu rakije, a djeci bi se davali ćupter, orasi, smokve ili bajami...

U Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac, Ljubuški, izložena je jedna rimska vojna kaciga, koja je gotovo nepoznata stručnoj javnosti.

S velikom radošću sam došao do ove fotografije iz 1936. godine. Želim je podijeliti sa Vitinjanima i Ljubušacima tj. sa onima kojima ova fotografija puno znači.