Barjaci se susreću dan prije blagdana, na Kandeloru, kada poslijepodne barjak sv. Vlaha okuplja gradske barjake, njih sedamnaest, ispred parčeve Crkve. Sutradan već rano ujutro gradski barjaci kreću ispred Crkve sv. Vlaha na Ploče dočekati barjake s istočne strane, te s njima idu na Pile pričekati barjake sa zapadne strane. Zajedno ulaze u Grad pokloniti se Svečevoj crkvi i sudjelovati u procesiji. Gradski barjaci se ponovno opet okupljaju u prvu nedjelju po blagdanu i ujutro iz grada kreću prema Gorici sv. Vlaha, kupeći uz put barjake župa Sveti Andrija, Sveti Petar, Sveti Križ i Gospe od milosrđa, odakle se nakon mise ponovno vraćaju ispred Crkve sv. Vlaha i tako obilježavaju kraj Feste.

Danas u glavnoj procesiji sudjeluje oko 150 barjaka. Nekad ih je bilo manje, nekad više. Časna je to dužnost koja se uglavnom u obitelji prenosi generacijama. Iako je ovo običaj iz davnina uvijek ima mladih koji nastavljaju tradiciju. Izvijanje barjaka uči se s godinama, u početku je teže, no kasnije se stekne vještina. Ima nekih barjaka koji su toliko teški i veliki da ih je nemoguće izvijati. Iako sami barjaktari, kao i građani, vole izvijanje, bit je da barjaci uđu u Crkvu, poklone se parcu i tako izraze štovanje, kako su to radili naši preci stoljećima prije.

Barjaci (zastave) iz dubrovačkih župa dolaze pred crkvu Sv. Vlaha gdje se izvijaju, tako da njegovo platno ne dosegne pod, te se tako javljaju svecu zaštitniku i pozdravljaju crkvu i puk.

Portaloko.hr