Mir je ponajprije stanje duha

Gledano subjektivno, čovjek se gotovo svakodnevno može naći pod pritiskom optužbi, iznošenja krivih činjenica, kleveta i raznih utjecaja koji prouzročuju nemir ili strah. Osjećaj nemira najviše zahvaća one čija savjest nije mirna. Strah je ponajviše posljedica poremećenoga nutarnjeg odnosa s Bogom i prešućivanja savjesti. Plodovi grijeha i zla su nemir i nesigurnost. Stoga je posve razumljivo zašto Isusu nakon uskrsnuća apostolima, koji zahvaćenima strahom, izgovara riječi: „Mir vama!“. Uzburkanost čovjekova nutarnjega stanja onesposobljava ga za poslanje i životnu misiju. Zato je mir ponajprije stanje duha, a ne stanje vanjskoga okružja. Toliki su za ratnih prilika ili drugih teških okolnosti potpuno mirni i pribrani, a brojni u mirnodopsko vrijeme osjećaju nemir i vode nutarnje ratove sa samim sobom.

Tražiti mir na krivim adresama put je u nemir

Kad učenik u učionici pokušava prepisati kontrolni rad on, bez obzira što se pokušava pokazati opuštenim djeluje nemirno i nesigurno. To je zato jer čini nešto čime krši pravila. Zar onda čovjek koji krši Božje zakone može ostati miran? Nikako. Kršenjem Božjega zakona čovjek može sakati svoju savjest i ona postane bolesna i otupjela. Savjest je važno odgajati u ozračju osluškivanja Božjega glasa i vršenja njegovih zapovijedi. Treba izbjeći svaku mogućnost da savjest postane kvarna – preosjetljiva ili skrupulozna. Mnogi zbog preosjetljive savjesti osjećaju još veće strahove i nemire.

Sveti Augustin na početku svojih Ispovijesti piše: “Za sebe si nas, o Bože, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.”. Taj mir o kojem piše svakodnevna je potreba. Traganje za mirom je putovanje u svoju nutrinu gdje je nastanjen Bog mira. Stoga psalam 62. pjeva: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“. Tražiti mir na krivim adresama put je u nemir koji izjeda i razara pouzdanje u Boga. Samo ćemo snagom Božjega mira pobjeđivati nemire, prijetnje, osude i svako drugo zlo. Isus je svoje slušatelje hrabrio da se ne uznemiruje njihovo srce i da vjeruju u Boga. Sveti Franjo je znao za nesigurnost i strah svojih sljedbenika pa ih je pozdravljao i potpisivao se riječima „Mir i dobro“. Dobra nema bez mira niti mira ima bez dobra.

Tko ima mirnu savjest, ima sve

Jedan pisac ovako piše o miru: ”Čisto srce i unutrašnji mir se postižu radeći prave stvari kada vas nitko ne gleda osim Boga.” Mi živimo u razdoblju policijskoga i mrežnog promatranja. Svijet postaje veliki „Big brother“. Svaka privatnost je ugrožena. Pod takvom „špijunskom“ stegom ljudi bježe od zla ne zbog bojazni da će izgubiti dušu, nego od straha da će biti viđeni i uhvaćeni. Čovjek koji želi osjećati mir najbolje stvari mora činiti kad ga ne vidi nitko osim Boga. Mir se ne postiže zakonskim mjerama, ustavom ili propisima. Mir je plod čiste i mirne savjesti. Mnogi će se pravdati da čine bezakonje i zlo jer su pritisnuti ili nečim uvjetovani. Takvima Albert Einstein poručuje: „Ne činite nikada ništa što se protivi vašoj savjesti, čak ako to od vas i država traži“. Jer, kako reče Ivan don Bosco, tko ima mirnu savjest, ima sve. Imajući sve ovo u vidu preporučljivo je svakodnevno s psalmistom klicati: „Gospodine, operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti“!

Fra Mario Knezović/Glasnik mira