Odgovor na to pitanje dao je Charles Darwin, i on se može svesti na svega 4 riječi:
Zato što smo evoluirali !
Mnogima se ovaj odgovor neće svidjeti; svega 4 riječi daju rješenje zagonetke koja zaokuplja čovječanstvo od njegovog postanka? Čak su i osobe koje vjeruju u teoriju evolucije sklone da na ovaj odgovor reagiraju s blagom dozom skepticizma. Je li ovako jednostavan odgovor zaista može biti razlog našeg postojanja?
Sasvim sigurno, ovo može biti odgovor, točnije, jedna interpretacija mogućeg odgovora, ali većini taj odgovor nije prva ideja koja im pada na pamet kada se odluče pozabaviti ovim pitanjem. Prava suština odgovora možda se može bolje shvatiti ako promjenimo samo pitanje:
Koja je naša svrha?
Darvin će nam reći, evolucija, konstantan proces promjene, uglavnom na bolje, ali odgovor na ovo pitanje imaju i pojedine religije koje su nam vijekovima pokušavale dati adekvatnu svrhu:
Religiozni odgovori
Veliki broj odgovora koji se tiču svrhe našeg postojanja dolazio je od strane vjerskih poglavara. Zapadne religije pokušale su dati svoj odgovor:
- Kako bismo služili i potčinili se Bogu (riječ „islam“ znači potčinjenost)
- Kako bismo ispunili svrhu zbog koje nas je Bog stvorio
- Kako bismo sebi “osigurali” mjesto u raju
- Kako bismo se brinuli o planeti
- Kako bismo pridobili sve ostale za našu religiju
S druge strane, religije istoka imale su malo drugačiji pristup cijeloj temi:
• Kako bismo se oslobodili začaranog kruga reinkarnacije i karme
• Kako bismo postigli prosvjetljenje koje vodi ka konačnoj istini
• Kako bismo stvorili kolektivnu svijest koja za cilj ima spajanje cijelokupnog čovječanstva
Sekularni odgovori
Kako je vremenom religija gubila svoj utjecaj i značaj, među ljudima su se pojavila i brojna druga tumačenja koja svoju inspiraciju nisu tražila u vjeri i koja su odgovor davala u mnogo zanimljivijim formama:
- Kurt Vonnegut: „Ovdje smo kako bismo jedni drugima pokušali pomoći da prođemo kroz sve ovo, ma šta god to bilo“
- Dalai Lama: „Svrha naših života je sreća“
- Ralph Waldo Emerson: „Svrha života nije naša sreća. Svrha leži u korisnosti, časti, suosjećanju, u razlici između toga da li smo živjeli i da li smo živjeli dobro“
- Nelson Henderson: „Prava svrha života leži u sađenju drveća ispod čijih sijenki se nećemo izležavati“
- H. L. Mencken: „Na ovaj svijet dolazite bez ičega, njegova svrha jeste da ni od čega napravite nešto“
- Monty Python:
Naša svrha zaista nije ništa posebno. Pokušajte biti ljubazni prema ljudima, izbjegavajte masnu hranu, s vremena na vrijeme pročitajte neku dobru knjigu, šetajte i gledajte svoje vrijeme provesti u miru i skladu s ljudima svih vjera i nacionalnosti.
Evolucija i smisao života
Darvinova teorija evolucije implicira da smisao života čine preživljavanje i reprodukcija ili širenje naših gena budućim naraštajima kako bi naredne generacije bilo još otpornije i uspješnije u preživljavanju i reprodukciji. Međutim, ona nam govori odakle smo došli, ali ne i što nam je činiti kada stignemo. Šta nam ona zapravo pokušava otkriti?
Tradicionalne teorije koje se tiču ljudskog „dizajna“ podrazumjevale su takozvano teološko objašnjenje. Ono se nalazi između naše trenutne svrhe i njenih posljedica. Na primjer: možemo reći da žirafa ima dugačak vrat kako bi se mogla hraniti lišćem koje se nalazi u krošnji drveća. Sa Darwinovog stajališta ovo bi bio potpuno pogrešan odgovor; ovo zapravo nije samo pogrešan odgovor, već je pogrešna vrsta odgovora na postavljeno pitanje.
Žirafa nema dugačak vrat kako bi ispunila ovaj cilj ili bilo koji drugi mogući cilj u budućnosti. Ona ima dugačak vrat jer su žirafe sa dugim vratovima u prošlosti imale veće šanse da prežive i stvore potomstvo za razliku od onih s kraćim vratom, pa su tako na svoje potomke prenosile i svoje gene koji su bili odgovorni za dužinu vratova.
Ovo je jedna od ključnih stvari u vezi sa Darwinovom teorijom; ne postoji nikakvo teološko objašnjenje za dugačke vratove već samo povjesno. Ono se ne bavi budućnošću dužine žirafinih vratova, već okolnostima iz prošlosti koje su dovele do toga da žirafe imaju dugačke vratove.
Sumoran zaključak
Većini se ovakva konstatacije može činiti kao krajnje sumoran odgovor, posebno onima koji su odrasli vjerujući da smo ovdje s razlogom koji će nam se vremenom otkriti. Međutim, postoji jedna velika razlika između ideje da život nema konkretnog smisla – što predstavlja apstraktan filozofski zaključak – i osjećaja da naš vlastiti život nema smisla.
Većina ljudi je u stanju živjeti sretno svoj život iako su svjesni toga da on i nema baš neki veliki značaj, nakon što se naviknu na tu ideju. Mnogi ovu činjenicu prihvaćaju kao šalu – kozmički vic.
Ovo je tema koja je egzistencijalne filozofe morila vijekovima i skoro svi su došli do istog zaključka: život je besmislen, prenosi B92.
Ali isto tako, svi oni uspjeli su pronaći i „sitna slova“ koja nam mogu uliti nadu: iako nemamo neku unaprijed predodređenu svrhu ili ulogu koja nam je nametnuta, to nam ostavlja dovoljno prostora da sami određujemo smisao života i našu svrhu – kao jedinka i kao dio čovječanstva.
alfa-portal.com
