Ako, k tomu, dodamo invaziju druga dva medija, radija i mobilnih telefona, dobivamo sliku stvarnosti koju Philip Breton naziva komunikacijskom neprekidnošću - što bi trebalo značiti da težimo neprekinutoj komunikaciji. Eksplozija mobilnih telefona i prijenosnih računala ne omogućuje samo neprekidnu vremensku komunikaciju već i prostornu - jer nema više mjesta na kojemu se ne može komunicirati. Restorani, uredi, škole, spavaća soba, vrhovi planina, otvoreni oceani... sve je postalo velikim komunikacijskim prostorom.

Za naglasiti je da aktivna razmjena obavijesti, usprkos svemu, zahtijeva sve manju fizičku nazočnost, iz čega proizlazi da suvremeni čovjek mnogo komunicira, ali malo se susreće s onima s kojima komunicira. Kad je pak riječ o odgojnoj strani služenja medijima, ponekad se događa da su roditelji predtehnološki - prema riječima filozofa Galimbertija - tj. da još uvijek nemaju neki zajednički stav o služenju medijima.

Nekoliko konkretnih savjeta: dobro bi bilo dogovoriti se o vremenu služenja internetom, televizijom i sl., pomoći djeci da se uključe u neke sportske ili društvene skupine s odgojnim i izobrazbenim ciljevima, ne os-taviti televizor uključen čitavoga dana (a osobito je važno ne postaviti ga u svaku sobu), ne ostavljati djecu samu pred televizorom, razvijati kritički duh raspravljajući o emisijama...

Međutim, možda je od svega toga još ljepše i mudrije tijekom tjedna pronaći neki trenutak, koji ćete provesti zajedno s djecom i suprugom u razgovoru i razmjeni doživljaja i iskustava. Na taj se način nećete samo zdravo odreći televizije i tehnologije, već će se vaši odnosi učvrstiti, zahvaljujući uzajamnom nastojanju da slušate jedni druge.

(E. Aceti - "Novi svijet" br.4/08.)