Svečanost otkrivanja spomenika, za koji su zaslužni Udruga potomaka udovica iz Drugog svjetskog rata i poraća kao nositelj ideje te Grad Ljubuški kao realizator, simbolično je započela, točno u podne, zvonjavom crkvenih zvona te intonacijom hrvatske himne.
Događaju su nazočili brojni Ljubušaci, potomci ljubuških udovica iz Drugog svjetskog rata, također i predstavnici gradskih i županijskih tijela vlasti te brojni drugi uzvanici, među kojima i Dragan Čović, predsjedatelj Doma naroda BiH i predsjednik HDZ-a BiH te Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH, koji je blagoslovio spomenik.
"Hvala vam što ste s nama u trenucima sjećanja, zahvalnosti, ponosa i radosti. Trenucima emocija pri spomena majke kao izvora života, one životne zvijezde vodilje, koju krasi posvećenost dobru, posvećenost svojoj obitelji, posvećenost svojoj vjeri, svojoj katoličkoj crkvi. I još puno toga lijepoga i vrijednoga mogli bi nabrajati spominjujući majku, još puno toga lijepoga i vrijednoga mogli bi iščitati promatrajući ovaj prekrasni spomenik", rekao je u obraćanju gradonačelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić pri tome izrazivši zahvalnost na ustrajnosti svima onima koji su sudjelovali na realizaciji ovog projekta.
Postavljanjem i svečanim otkrivanjem "Spomenika majci", autora Stjepana Skoke, realizirana je desetogodišnja ideja o gradnji spomenika potekla je već 2010. godine od pok. Ante Milasa koji je imao dvije godine kada mu je otac 1945. godine poginuo, a njegova majka Anica ostala je udovica s osmero djece. Većinu života Ante je svjedočio o životnim teškoćama i nedaćama s kojima su se susretale njegova majka i ostale heroine iz ljubuškog kraja.
U obraćanju nazočnima o pok. Anti govorio je i Tomislav Dugandžić, predsjednik Udruge potomaka udovica iz Drugog svjetskog rata i poraća na čijem je čelu do svoje smrti bio i idejni tvorac spomenika majkama udovicama.
"Proljeća i ljeta Gospodnjeg 1945. godine pitao se Ante dječak mali za Oca Jakova. Majka Anica tada je zanimila i prešutila odgovor. Nešto se ipak nije moglo uništiti. Majka i pregršt svjetlosti s neba što je bljesnula u vidokrugu djece. Nikada se, naime, od preživjelih nije mogla čuti nikakva kletva niti vapaj za osvetom. Vjera u providnost bila je jedini jamac života u trenucima kad je i fizički to izgledalo posve nemoguće. Djeca su uz ogromna odricanja i nesvakidašnji trud svojih majki ipak odrastala, usprkos ekstremnoj gladi i još ekstremnijoj neimaštini izrasli su u ozbiljne ljude. Ljeta Gospodnjega 2011. godine odlučio je taj dječak već kao odrasla i zrela osoba podići spomenik majkama udovicama Drugog svjetskog rata i poraća iz općine Ljubuški", rekao je, između ostalog, Dugandžić.
Uz Dugandžića i Barbarića, nazočnima su se obratili još i autor spomenika Stjepan Skoko, ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Ivan Vukoja te Robert Pehar koji je pročitao pjesmu "Doći će vrijeme" Veselka Koromana, prenosi Iks-portal.info.
"Spomenik majci" otkrio je Dragan Čović, predsjedatelj Doma naroda BiH i predsjednik HDZ-a BiH, a Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH, predvodeći molitvu blagoslovio je spomenik.
O težini tragedije i broju žrtava zorno svjedoče i podaci iz knjige "Spomenica ljubuškim žrtvama" koju je 1998. godine objavilo Općinsko vijeće Ljubuški.
Prema tim podatcima, u Ljubuškom je bez muževa ostalo 758 žena, a 2.227 djece bez očeva.
Emotivna povezanost sa spomenikom iščitavala se na licima brojnih Ljubušaka i Ljubušanki koji su ostali bez očeva, a njihove majke bez muževa. Spomenik im je kao ogledalo u kojem vide svoju majku, brata, sestru, sebe...
