Kao što smo jučer pojasnili u kratkom obraćanju roditeljima naša škola u slučaju sumnje na nasilno ponašanje među učenicima provodi postupak iz Protokola o postupanju u slučaju nasilja u osnovnim i srednjim školama ŽZH donesenim službenim aktom Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH 2013.godine. To smo u najkraćem mogućem roku učinili i u slučaju koji je prijavljen 12.svibnja pred sam kraj nastave u poslijepodnevnoj smjeni.

Postupajući po Protokolu utvrđene su okolnosti koje su prethodile i koje su slijedile nakon prijavljenog slučaja, održano je više sastanaka s učiteljima, razgovarano s većim brojem učenika te s roditeljima i dogovoreni su budući sastanci. Zbog zaštite privatnosti naših učenika i njihovih obitelji o detaljima postupka ne možemo govoriti. Sve činjenice koje su utvrđene prenesene su roditeljima učenika s kojima je razgovarano i koji zadržavaju pravo na privatnost. Naše aktivnosti ne završavaju hladnim protokolarnim zapisnicima već nastavljamo raditi na emocionalnom opismenjavanju djece i poticanju empatije među njima kroz edukativne radionice i individualan rad.

Žalosti činjenica kako je dio roditelja iskoristio ovaj slučaj za iznošenje niza neistina, osobnih interpretacija, portretiranja djelatnika škole hladnim i neempatičnim ljudima, te su u nedostatku pravog uvida u vršnjačke odnose učenika početnih razreda osnovne škole i dinamike škole općenito nanijeli određenu štetu, prvenstveno djeci. Malicioznim komentarima na račun „5 djevojčica“ (kojih nije bilo pet), stvarajući konstrukcije o klasnoj podjeli među djecom u ulogama nasilnika i žrtve, tražeći da se istih „5 djevojčica“ javno prozove prouzročili su značajnu količinu stresa većem broju djece i njihovih obitelji do kojih su došli navedeni natpisi koji nisu u potpunosti utemeljeni na istini.

U školi rade prosvjetni djelatnici od kojih su velika većina i sami roditelji i žao nam je kada čujemo da neki naš učenik proživljava teške trenutke u prostorijama naše škole. Trudimo se biti dostupni učenicima i roditeljima za svaku vrstu suradnje, a pogotovo u prijavi nasilja. U proteklih par godina smo inicirali, organizirali i realizirali niz projekata prevencije vršnjačkog nasilja. Organizirali smo velike roditeljske sastanke sa stručnim predavačima psiholozima i psihoterapeutima u partnerstvu s gradskim vlastima i ostale dvije ljubuške škole. Svi su roditelji dobili našu brošuru „Vršnjačko nasilje- je li moje dijete žrtva?“ koja sadrži sve bitne informacije na ovu temu. U gradskoj vijećnici smo organizirali stručno predavanje za roditelje na temu vršnjačkog nasilja. Te roditeljske skupove najčešće pohađaju roditelji s kojima inače imamo odličnu suradnju, dok se dio roditelja kojima bi takva predavanja bila najpotrebnija rijetko odazivaju. U školi već godinama imamo „Sandučić povjerenja“ u koji učenici mogu anonimno prijaviti ako trpe neki oblik nasilja ili proživljavaju teškoće u vršnjačkim odnosima ili neku osobnu krizu, i taj projekt se pokazao vrlo uspješnim. Naši učenici imaju mogućnost za svaku teškoću obratiti se svom učitelju, razredniku, dežurnom nastavniku, pedagoginji ili psihologu, i to često čine. Naše interne ankete ukazuju na to da se velik broj naših učenika osjeća slobodnim obratiti pedagoginji i psihologu u slučaju potrebe. Naša praksa to potvrđuje. Ovaj niz se može nastaviti sa svim našim aktivnostima kroz ovu neobičnu školsku godinu ali o tom naši učenici i roditelji vrlo dobro znaju.

Zahvalni smo svakom odgovornom građaninu koji nam ukaže na neprimjereno ponašanje naših učenika u prostorima oko škole izvan vremena nastave, kao i roditeljima koji nam se obraćaju za pomoć, bilo svom ili djetetu za kojeg znaju da treba pomoć. Greške i propusti u radu se događaju, i to je činjenica od koje ne bježimo.

Na kraju se ne možemo ne upitati nekoliko zdravorazumskih pitanja u duhu vremena u kojem živimo. Kako obrazovati djecu za odgovorno korištenje društvenih mreža kada znatan broj odraslih iste koristi na neprimjeren način, bez potrebnog stupnja odgovornosti i potpunog uvida u štetu koju mogu prouzročiti svojim ponašanjem? Kako je došlo do toga da se jedna generacija roditelja koja uporno kritizira sve odgojne ustanove poziva na „vraćanje na staro”, na ono vrijeme u kojem su oni odrasli kad se znao „autoritet i red“, odgaja djecu na potpuno drugačiji način? Zašto se tako malo vjeruje u djecu i one kojima je istinski stalo do njih i kako jedan roditelj drugo dijete od 7 godina može gledati isključivo kao „nasilnika“ i pozivati na javni linč?

Hvala svim našim učenicima što uistinu jesu naši, hvala i roditeljima koji su istinski borci za svoju djecu i čije borbe, radosti i boli znamo i neki od njih su nam inspiracija i potpora. Hvala i vrijednim djelatnicima naše škole i svih drugih odgojno-obrazovnih ustanova koji žive svoj poziv i ne bježe od stalnog rasta uz djecu.

S nadom u bolju budućnost za sve nas i sa željom za što manje povoda za ovakva obraćanja srdačno pozdravljamo svakog čitatelja dobre volje", priopćio je ravnatelj OŠ Marka Marulića Ljubuški Davorin Medić na službenoj stranici ove školske ustanove.